Dragi roditelji, ovo je kutak za Vas

Cilj ovog mjesta je da vam pomognemo kako bi vaša (a i naša) djeca mogla odrastati u boljemu i sretnijem svijetu.

Kako se osjećate kad se prema vama netko ponaša nasilno? Što mislite o sebi u tom trenutku? Kako se ponašate? Povjeravate li se nekome o tome? Reagirate li nasilno? Uobičajena potreba koja se pojavljuje jest da reagiramo istom mjerom, ali tek tada upadamo u začarani krug nasilja. Nasilnim ponašanjem čovjek dobiva osjećaj moći, no je li to doista tako, postajemo li moćniji?

Kako se osjećamo prije nego se nasilno ponašamo?  Je li nas netko naljutio, je li nas netko povrijedio, jesmo li se osjećali kao da smo manje vrijedni od drugih? Nasilno reagiramo u treptaju oka, u djeliću sekunde i ni sami nismo svjesni što zapravo radimo. Prije nego reagiramo, jesmo li svjesni što će to učiniti drugoj osobi – da će ta osoba biti tužna, povrijeđena?

Da bismo razumjeli kako pomoći djeci, važno je da osvijestimo sebe, ali i da se stavimo u cipele djeteta.

Što kad vaše dijete svjedoči nasilju?

Brojna su djeca, na žalost, svjedočila nasilju. I u tom trenutku su možda odlučila okrenuti glavu, praviti se da ne vide jer ne žele da se i njima isto to dogodi, a poneka su se priključila nasilnom ponašanju ili navijala za jednu od strana. Niti za jedan od ovih načina ne možemo reći da je učinkovit jer ne vodi rješenju problema, odnosno zaustavljanju nasilnog ponašanja.

Ono na što treba poticati djecu da rade kada vide da se nasilje nekome događa, jest da daju do znanja da nasilno ponašanje nije dobro ponašanje! Dati do znanja djetetu koje se ponaša nasilno kako se osjeća dijete prema kojemu se ponaša nasilno. Ako je dijete prema kojemu su se ponašali nasilno u blizini, potaknite vaše dijete da razgovara s njim, pita ga kako se osjeća i kako mu može pomoći – da mu bude prijatelj.

Ako situacija nasilja postaje sve ozbiljnija – potrebno je obavijestiti odrasle osobe u školi.

Što kad vaše dijete trpi nasilje?

Ako drugo dijete tuče vaše dijete, izolira ga, širi laži o njemu, vjerujemo da vam je to kao roditelju jako teško doživjeti. Teško je ostati smiren dok se vašem djetetu pojavljuju osjećaji tuge, ljutnje, frustracije, manje vrijednosti, osjećaj da je to zaslužilo i da je samo krivo. Ili možda ne želi uopće reći što se događa, ali ostaje samo bez prijatelja, odbija ići u školu, zatvara se u sobu i potišteno je.

Razgovarajte s vašim djetetom, saznajte što mu se točno događa. Ako odbija pričati, razgovarajte s razrednicom/kom ili  prijateljima kako biste saznali što se događa. Dajte mu podršku u svemu što osjeća, dajte poruku da su to uobičajeni osjećaji s kojima se svatko nosi kada mu je teško. Smislite zajedno što može napraviti u situacijama nasilja. Mi volimo dati poruke da može reći „Prestani“ i otići, ili reći kako se osjeća Ja porukom: „Kada širiš laži o meni, osjećam se jako tužno i kao da ništa ne vrijedim, molim te prestani to raditi“. Probajte vi odglumiti kako treba reći. Ponekad neće biti moguće ili dovoljno da dijete samo kaže i da nasilje prestane.

Ponekad je potrebna pomoć nastavnika, razrednika i stručne službe. Ohrabrite dijete da im se povjeri! Znamo čuti kako dijete misli da je to izdaja, tužakanje i da se time samo čini šteta. No ne dajte se obeshrabriti, objasnite mu da se s obavještavanjem starije osobe dijete bori za sebe.

Što kad vaše dijete čini nasilje?

Djeca koja se ponašaju nasilno najčešće imaju neki razlog zbog kojega to čine. To može biti jer ih nešto muči, jer ne znaju kako se nositi s nekim događajima, nisu dovoljno dobri u nečemu, i sami su doživjeli nasilje, jer su to vidjeli od drugih…

Razgovarajte s vašim djetetom i saznajte što se točno dogodilo, što je točno napravio i ne pristajte na umanjivanje postupaka. Dajte do znanja  da to nije prihvatljivo ponašanje (usmjerenost na konkretno ponašanje, ali izbjegavajući poruke  da on/ona nije dobro dijete, da je on/ona zločesto dijete, da je on/ona problematičan/na).

Pitajte dijete kako se osjeća, tražite da imenuje svoje osjećaje i da pronađe razloge zbog kojih to radi. Najčešći osjećaji iz kojih proizlazi djetetovo nasilno ponašanje jesu ljutnja, tuga, frustracija i neprihvaćanje. Razgovarajte što može u tim situacijama. Mi volimo dati prijedlog da dijete udari jastuk, da udara loptu vani, da trči, da napiše sve što ga smeta na papir i uništi taj papir – potrga ga zubima, rukama, nogama ili kako god želi. Starije dijete je dobro uputiti da sluša glazbu, da piše pismo, da se povjeri prijatelju i da se bavi aktivnostima koje ga opuštaju. Možda zvuči smiješno i neuobičajeno, no nije li time dijete izbacilo svoju frustraciju na način da nije povrijedilo drugu osobu?

I još nešto, ali ne manje važno! Ako se nasilno ponašanje događa u školi,  jako je važna komunikacija sa školom! Učitelji, nastavnici, stručna služba i vi kao roditelji na istoj ste strani, a to je strana vaše djece! Razgovarajte, izmjenjujte informacije, pitajte, tražite pomoć i dogovorite pristup.

I za kraj, iako nema čarobnih recepata, važno je znati:

  • Kada djeca pričaju o nasilju, važno je shvatiti ih ozbiljno, čuti ih i posvetiti im punu pažnju. 
  • Poruke poput „Vrati mu istom mjerom!“  ne rješavaju problem vašeg djeteta nego stvaraju začarani krug nasilja.
  • Ako ne znate kako biste sami riješili problem svojega djeteta, potražite stručnu pomoć.
  • Ne rješavajte problem umjesto djeteta!
  • Djeca najbolje uče oponašajući odrasle svojim primjerom potičite kulturu nenasilja.
  • Odgajajte svoje dijete u duhu tolerancije, odgovornosti i poštenja.
  • Surađujte s učiteljima, nastavnicima i stručnom službom škole! Radite zajedno za djecu i s djecom!

Podijeli s prijateljima